BALKAN

Ambasador Iran U BiH: Međunarodne Posljedice Atentata 3. Januara

Ambasador Ghelichkhan: Ubistvo utjecajnog zapovjednika borbe protiv ISIL-a i uništenje njegove samoproglašene vlasti u Siriji i Iraku, znak je bijesa osnivača i pristaša ekstremizma zbog uloge i autoriteta Irana u regionu i u borbi protiv terorizma.

Ambasador Ghelichkhan: Ubistvo utjecajnog zapovjednika borbe protiv ISIL-a i uništenje njegove samoproglašene vlasti u Siriji i Iraku, znak je bijesa osnivača i pristaša ekstremizma zbog uloge i autoriteta Irana u regionu i u borbi protiv terorizma.

Na godišnjici smo atentata na generala Kasima Soleimanija, jednog od viših vojnih zapovjednika Islamske Republike Iran. Prošle godine, nakon ubistva ovog vojnog zapovjednika od strane Amerike i po direktnoj naredbi predsjednika te zemlje, brojni pojedinci, nezavisne ličnosti i vlade osudili su ovaj teroristički akt. U ovoj kratkoj prilici ne želim analizirati i opisivati ličnost generala Soleimanija, već se namjeravam osvrnuti  na ono što je učinjeno kako bi bio jasniji korijen i uzrok ovog čina Amerike.

Mi Iran smatramo regionalnom silom s nezavisnom vanjskom politikom i narodnom podrškom. Te su tri komponente vrlo važne u procjeni pozicije Irana.

1- Iran je regionalna sila: Posljednjih je godina Iran pokazao da se ništa ne može dogoditi u regiji oko ove zemlje, bez da se u obzir uzmu pogledi i mišljenje Irana i obrati pažnja na iste. Višegodišnja kriza u Siriji i objava vladavine ISIL-a u dijelovima Sirije i Iraka, a zatim utjecaj Irana na promjenu ishoda ove igre, nikome nisu skriveni.

  1. Iran je nezavisan: Iran donosi svoje vanjskopolitičke odluke na temelju vlastitih nacionalnih ideala, ciljeva i interesa i radi tih odluka ne koordinira ni s jednom stranom državom ili svjetskom silom. Iako ta nezavisnost glasa i volje košta i izazvala je mnoge probleme i štetu Iranu, ali do sada je ostao predan ovom pristupu.

3- Narodna podrška: Vlast u Iranu je  vlast koja je proizašla iz glasa i želje naroda i stoga je ponosna što se njeni postupci čine korištenjem nacionalne i narodne podrške. Ceremonija ukopa generala Soleimanija u Iranu, u tenutku dok su ekonomski problemi izazvani jednostranim američkim sankcijama izazvali nezadovoljstvo među narodom, pokazala je da je narod jedinstven u podržavanju ideala svoje zemlje. Ovim uvodom namjeravam nešto kazati o teroru protiv Irana kao zemlje.

Mi teror i teroristički akt ne smatramo isključivo pukim činom oružanog atentata. Teror ima različite dimenzije i vrste; politički, ekonomski, naučni, tehnološki, ​​kulturni i vojni te atentat na naučne elite.

Mi smo već četiri desetljeća pod najoštrijim privrednim, naučno-tehnološkim, kulturnim i vojnim sankcijama. U tom je razdoblju našoj zemlji nametnut osmogodišnji rat koji je uništio ili razorio mnogu infrastrukturu u zemlji. 

Ozbiljne sankcije nametnute su nam na uvoz napredne tehnološke opreme kako ne bismo mogli pristupiti novim tehnologijama i kako se naša zemlja ne bi razvijala. (Naučno- tehnološki teror)

Velike su sile prijetile malim i srednjim, pa čak i velikim zemljama (poput Evropljana) da ne bi trebale širiti svoje odnose s Iranom kako bi Iran bio izoliran i na koljenima, a u zamjenu za smanjenje nivoa odnosa ili prekid veza s Iranom, nagradile su ih i dale im bespovratnu pomoć. (Politički teror)

Iran je jedna od najbogatijih zemalja u kulturnom i civilizacijskom smislu. Svjetske su sile iskoristile sve svoje kapacitete kako bi spriječile Iran da svijetu predstavi svoje kulturne i civilizacijske kapacitete, a opsežnom medijskom propagandom od Irana su kreirale ekstremističku i zaostalu sliku kako bi čak i ljubitelje kulture, književnosti i civilizacije u svijetu spriječile da putuju u Iran. (Kulturni teror)

Uvele su široke ekonomske sankcije protiv Irana kako bi  paralizirale privredu Irana i iskorištavanjem narodnog nezadovoljstva, pristupile svrgavanju vlasti u ovoj zemlji. Vlade Sjedinjenih Američkih Država uvijek su izričito isticale ovaj kontekst.

Ministar vanjskih poslova Trumpove administracije i on sam su rekli da provode politiku maksimalnog pritiska na Iran kako bi se predao. Uspjeli su zaustaviti mnoge ekonomske odnose Irana, posebno na financijskom i bankarskom polju, s vanjskim svijetom. (Ekonomski teror)

Iran nije objavio rat Americi i nije u ratu s njom, ali Amerika i države ovisne o njoj objavile su rat Iranu, međutim, budući da nemaju mogućnost vojnog udara na Iran, koriste se alatom terora kako bi porazile Iran.

U stvari, teror je vrsta rata ili operacije koja se temelji na slabosti. Amerika i države ovisne o njoj, pošto ne mogu poraziti Iran na bojnom polju, su iz razloga koje sam spomenuo na početku svog govora pribjegle svim vrstama terora.

Posljednja vrsta terora koji se izvodi na Iran, a želio bih se osvrnuti na nju, jeste planirani državni terorizam protiv istaknutih i utjecajnih ljudi. Američki je predsjednik otvoreno i prezino priznao da je naredio atentat na generala Soleimanija i da se time ponosi. Vezano za pripreme ovog atentata i načina na koji se dogodio, postoje brojna pitanja. To iz koje je države poletio dron koji je ubio generala Soleimanija i je li vlada te države izdala neku dozvolu za ovaj let ili ne, operacija koja je izvedena na iračkom tlu i to što ovaj čin nije imao dozvolu iračke vlade, kao i mnogi drugi slučajevi, sa aspekta međunarodnog prava i međunarodnih odnosa iziskuju pitanja i prigovor. Zapravo, bez da je u toku rat između Irana i Amerike, američka vlada izvršila je atentat na iranskog vojnog zapovjednika na teritoriju treće zemlje, a to je pitanje koje bi trebalo istražiti i procesuirati na međunarodnim sudovima.

Dimenzije ličnosti generala Soleimanija su jedna široka tema o kojoj ne želim govoriti u ovoj kratkoj prilici, ali moram reći toliko da je upravo on imao ključnu ulogu u rušenju tlačiteljske i okupacijske vlasti ISIL-a u Siriji i Iraku. Sada se, barem postavlja pitanje, koja je to organizirana veza postojala između ISIL-a i Amerike da je ista bila primorana ubiti razarača ISIL-a?

Prema našem mišljenju, ubistvo generala Soleimanija definitivno je državni teroristički akt, treba ga osuditi i procesuirati na međunarodnim sudovima. I, naravno, to će zauvijek biti crna stranica u dosjeu vladanja i upravljanja u Americi.

Iran je već četiri desetljeća žrtva raznih vrsta terora. U prvoj godini nakon pobjede Islamske revolucije, teroristi ovisni o inostranstvu su u terorističkom činu, u eksploziji bombe, ubili sedamdesetak najviših dužnosnika zemlje, i ta se metoda nastavila sve dok nije stigla do generala Soleimanija, a posljednji njen primjerak je atentat na istaknutog iranskog naučnika generala Fahrizadeha od prije manje od mjesec dana.

Činjenica da Iran, nakon svih ovih udaraca koji su mu nanijeti i nanose se svim vrstama terora, još uvijek stoji na vlastitim nogama i živ je i napreduje u svim naučnim, tehnološkim i vojnim aspektima, ne bi trebala spriječiti progon terorista koji čine ove terore protiv Irana. Iran je otporan i pruža otpor, no, zločinci se moraju procesuirati i osuditi te kazniti za svoje zločine, a dužnost je međunarodne zajednice da eliminira metode upravljanja i vladanja zasnovane na teroru. Ispričavam se što se moj govor odužio i zahvaljujem na vašem strpljenju.

Show More

Related Articles

Back to top button